Hladno pivo ima novi bombastičan album: Ljubav u doba konzumerizma i nacionalizma


Hladno pivoBombastičan, nabildan, nabrijan, napucan i atraktivan, pa čak i ekstravagantan i nadrealan, kakva nam već i jest zemlja u kojoj živimo, samo su neki od atributa kojima je moguće opisati „Svijet glamura“.

ZAGREB – Tko kome gura u svijetu glamura, kakav je to kirbaj na kojem nastupaju i Hladno pivo i Severina, zašto Mileta nervira ezoterija te tko ima kakav mobitel, fotoaparat i plazmu od koliko inča, samo su neka od pitanja na koja nekoć mali gajnički, a danas ponajveći hrvatski rock bend nudi pregršt zabavnih odgovora u sklopu novog albuma “Svijet glamura”, za koji nije teško pretpostaviti da će idućih mjeseci biti jedan od rijetkih domaćih bestselera i jak adut Piva za jesensko osvajanje Arene.

Korak dalje

Bombastičan, nabildan, nabrijan, napucan i atraktivan, pa čak i ekstravagantan i nadrealan, kakva nam već i jest zemlja u kojoj živimo – zemlja u kojoj na dva metra razdaljine jedni protestiraju, a drugi šopingiraju – samo su neki od atributa kojima je moguće opisati “Svijet glamura”.

Aranžmanski, tonski i produkcijski Hladno pivo je otišlo još korak dalje u odnosu na “Knjigu žalbe” i “Šamar”, no tematski kao da je posrijedi zaključni dio neformalne trilogije o hrvatskoj svakodnevici razapetoj između sjaja i bijede ekonomske tranzicije koja nikako da završi. Naravno, humor, ironija i cinizam Miletovih tekstova ostaju jakim pogonskim gorivom benda, a podjednako neupitnom ostala je i lijeva pozicija s koje Hladno pivo analizira hrvatsko društvo.

Pjesme u kojima dominiraju nadrealni i namjerno nakaradni amalgami folka i metala, poput uvodne “Svijet glamura” i “Kirbaja i kotlovine”, u kojoj Hladno pivo ironizira same sebe kao aktere općinskog koncerta u nekoj pripizdini na čijoj pozornici jedan dan svira Severina, a drugi dan Pivo, najmanje mi se dopadaju, dok “Ima da te lajkam” spašava izvrstan stadionski refren.

Realno, bit će to veliki hitovi, kao i prvi singl “Ezoterija” koji poput ugodne vožnje u suton zatvara album agresivno otvoren s naslovnom pjesmom, no na Balkanu veza metala i folka, čak i kad se primjenjuje s jakom dozom ironije, gotovo uvijek vuče konotacije na narodnjake ili “pastirski rock” Bijelog dugmeta. Stoga je stilski najsporniju “Kirbaj i kotlovina” trebalo izbaciti s albuma.

Moderni i sumorni

Intrigantnijima se doimaju ljubavne skladbe koje ne udaraju na prvu nego se polaganije, ali i trajnije uvlače pod kožu poput springsteenovske “Premali grad” sa saksofonom koji kao da je odsvirao Clarence Clemons i “Može” s harmonikom koja u sjećanje zove sporije pjesme Poguesa. “Lift” i “Slobodni pad” u kojima se Pivo uspješno predstavlja kao moderan i pomalo sumoran indie-rock bend još su dva osobna favorita.

Dijabolična “Evo mene na ručku” pravi je sraz kultura “domaćih” i “dotepenaca”, “desnih” i “lijevih”, a možda i “Srba i Hrvata” na neugodnom obiteljskom nedjeljnom ručku, dok balkanski folk-punk “Pravo ja” opisuje unutarnje dileme čovjeka koji na van daje jednu sliku, a unutra je nešto drugo.

“Bilo koji broj” s fino uklopljenom surf-rock gitarom efektna je skladbica o zaljubljivanju u bankovnu službenicu, a podjednako bezbrižna “Fotoaparat” solidno vozi gotovo već zaboravljenim punk-rock cestama koje su nekoć bile glavna glazbena ruta Piva.

Zeru prešaren

Grijeh bi bilo ne spomenuti fantastično osmišljen omot koji vizualno drži pomalo raznorodne pjesme na okupu.

“Svijet glamura” za moj je ukus zeru prešaren, a u bezizlanoj ekonomsko-političkoj situaciji i izbornoj godini možda je bilo očekivati da će Pivo odabrati neke druge, teže mete za obaranje od likova iz lažnog svijeta glamura. No, Pivo je te mete skidalo još koncem 90-ih pa bi bilo neukusno predbaciti da nisu dovoljno politički angažirani na novom albumu.

Uostalom, ponekad čovjek ima dojam da nam mozak podjednako truju celebosi i političari, Sabor i Big Brother, Vlada i Red Carpet, a često su ta dva svijeta – šifra Cvijetni – neodvojiva ili uvezana.

Srećom, “Svijet glamura” nudi i nekoliko intimnijih pjesama u kojima Mile kao sve rafiniraniji autor ljubavnih stihova nudi tako potreban bijeg od svijeta glamura, političara, nacionalista, klerikalaca i ezoterije koji nas svakodnevno nemilice guši. Da, spas je u ljubavi i prijateljstvu, a ne u glamuru i politici.

(Visited 28 times, 1 visits today)
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Share on Reddit0Share on Google+0Share on Tumblr0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone