Gitarom po trulom kapitalizmu


Ivan Škrabe - EP2010Mladi protestni kantautor iz Jastrebarskog se u zadnje vrijeme dosta muva po muzičkim klubovima i festivalima, skupa sa svojom gitarom i diskretno nas podsjeća da živimo u pomalo ‘trulkastom’ socijalnom i političkom sistemu.

Da se pojavio prije 15 godina, vjerojatno bi dobio nadimke ‘žuti vrag, Sorosev plaćenik, sin generala JNA koji za Judine škude pljuje po jedinoj našoj državi’, i tako birane riječi bi mu jamačno pomogle u glazbenoj karijeri. Godina je 2010., i Ivan Škrabe bi morao biti sretan što se rodio u Hrvatskoj (a ne u, recimo, Švedskoj) jer ima mnogo inspiracije za svoje socijalno-političke pjesme. U redu, mogao je biti rođen i u Kirgistanu, pa bi to bilo još bolje.

„EP 2010.“ je u punom smislu riječi domaći uradak, samizdat, financiran Škrabinim sredstvima, snimljen u lokalnoj radio-stanici za dva sata u pratnji gitare i usne harmonike. Škrabi je to bilo sasvim dovoljno da svoje umjetničke ciljeve pristojno artikulira i ovjekovječi. Sudeći po zvuku i stihovima, uzori su mu Bob Dylan, Woody Guthrie, Johnny Cash, možda i Paul Simon, te Neil Young.

U svojim pjesmama Škrabe je u pravu, u ovoj državi sve ide naopako, no srećom, njegovi stihovi idu u pravom smjeru, unatoč povremenim banalnostima.

Na ovom EP-u od pet pjesama (šesta po redu, nazvana „O vječitom vraćanju kući“, jest skrivena), ima i opuštenijih tema u kojima Škrabe pokazuje i vedr(ij)u stranu. Teško da će ove pjesme biti soundtrack za predizbornu kampanju stranke na vlasti, ali nekad ljudi moraju čuti i kako stvari stoje.

U svakom slučaju, Škrabin EP je navještaj nesvakidašnjeg talenta melodije i stiha.

Autor: Zoran Tučkar

(Visited 6 times, 1 visits today)
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Share on Reddit0Share on Google+0Share on Tumblr0Share on LinkedIn0Email this to someone