Ben Kaplan: „Ako je netko ponosan na svoj posao i trudi se da ga radi najbolje što može svaki dan bez obzira na sve, onda mislim da je to nešto vrijedno poštovanja.“


Ben Caplan
Ben Kaplan – Intervju, 19.10.2017 @ Botel Marina, Rijeka

Kanadski kantautor, karizmatični Ben Kaplan (Ben Caplan) je sa svojim bendom The Casual Smokers na prošlogodišnjoj europskoj turneji posjetio i Hrvatsku, točnije Zagreb i Rijeku. Imali smo zadovoljstvo čuti Bena u Rijeci, u jedinstvenoj atmosferi dvorane Botela Marina, gdje smo nakon odličnog koncerta u opuštenoj atmosferi sjeli i malo popričali.

Rock Svirke: Sviđa nam se tvoj urlik. Kada si ga prvi put otkrio u sebi i kakav je to urlik bio?

“Kada sam imao 16 ili 17 godina, imao sam bend koji se zvao “Ovenbird” – pisali smo ga sa dva “u” –Uvenburd- da budemo kul. U bendu smo bili jedan prijatelj I ja. Imali smo puno svirki ali izdvojio bih jednu svirku gdje smo nastupali sa bendom mog prijatelja koji je bio strašno dobar bend čiji članovi su svi pohađali školu jazz-a, bili su profesionalni glazbenici, totalno ‘hip’ osobe. Par dana nakon te svirke bili smo na nekom partiju i pričao sam s jednom djevojkom koju nisam poznavao do tad. Rekao sam joj sa sam iz Hamiltona, to je grad u kojem sam odrastao, nakon čega je ona rekla ‘Oh, moj dečko je upravo imao koncert prije dva dana u Hamiltonu. Rekao je da je bend za koje su otvarali, bend koji je bio headliner koncerta, bio strašno loš jer su izvodili glazbu u punoj dinamici, što su glasnije mogli, cijeli koncert, i bilo je jedno te isto nekih 45, 50 minuta. Bilo je to nešto najgore što je ikad čuo. Isprva je mislio da je neka šala ali oni su samo nastavljali u tom ritmu..’ A ja sam joj na to odgovorio: ‘Oh, to je bio moj bend.’ Tako da mislim da sam tu otkrio svoj urlik, baš u tom trenutku. Mislim da sam prije toga pokušavao otkriti koliko mogu dati publici i koliko snage imam u svom glasu koju mogu upotrijebiti, ali nakon toga počeo sam razmišljati kako da upotrijebim manje. I mislim da sam koristeći manje dobio više snage.“

Rock Svirke: Ti si multi instrumentalist. Imaš li jedan omiljeni instrument i ako da, iz kojeg razloga je omiljen?

„Trenutno moj omiljeni instrument je klavir. Imam puno toga za naučiti na klaviru i to je instrument koji mi daje puno izazova. I volim osjećaj kad sjednem i samo osjetim kako se zvuk izlijeva iz njega.“

Rock Svirke: Poznato je da ne voliš stavljati svoju glazbu u ‘označene kutije’, što se žanra tiče. Zamišljamo te kao figuru oca koji kaže svojim pjesmama ‘Evo, napravio sam vas, sad idite i budite ono najljepše što možete, u kojem god obliku i formi odaberete’. Da li je proces stvaranja pjesama za tebe sličan ovome ili smo promašili?

„Ne, mislim da imate pravo. Ali, osjećam se manje kao otac a više kao udomitelj ili usvojitelj. Osjećam da je dijete dano meni i nije moj posao da odredim tko je to dijete i tko bi trebalo biti. Ja ne znam odakle to dijete dolazi. Moj posao je da odam čast tom djetetu na najbolji način koji znam.“

Rock Svirke: U intervjuima se često spominje utjecaj koji je na tvoj rad imala ciganska odnosno romska glazba. Čitali sam nedavno knjigu o ciganskoj glazbi u kojoj autor Alan Ešton Smi (Alan Ashton Smith) navodi slijedeće, citiramo: ‘Lik cigana/roma je istovremeno omalovažavan i romantiziran. Romi su stoljećima povezivani sa kriminalitetom i prljavštinom ali i sa bojama, magijom i pjesmom. ‘ Kako sebe i svoju glazbu, figurativno, pronalaziš u ovom navodu?

„Pa, mislim da se trudim izbjegavati romantizirati taj arhetip, taj lik roma – rađe koristim taj naziv. Često se odnosim na romsku ili cigansku glazbu jer je to na kraju kamen temeljac s kojim se ljudi mogu povezati, zajednička tema. Ali kada sam ovdje preferiram reći da je to balkanska glazba, romska glazba, srpska glazba. Slušam Bobana Markovića..postoji puno različitih glazbenika koje slušam, ali prvenstveno, moj pristup ovom stilu je kroz židovsku glazbu jer je to moja baština. Desilo se to da sam kroz slušanje balkanskih trubača prepoznao povezanost sa židovskom glazbom koju sam već imao jer sam ju čuo davno dok sam odrastao ali nije se tada povezala sa mnom kao glazba nego kao neka druga stvar. Tek kada sam čuo balkanske trubače shvatio sam da sam povezan s time a da to ne koristim u svom stvaranju i tu sam počeo istraživati. Mislim da je to jedna stvar koju mogu reći o tome, a druga je ta da zajednice koje su marginalizirane i kojima je na ovaj ili onaj način onemogućena interakcija sa širim društvom, uvijek na kraju stvaraju prekrasnu umjetnost. Nepravda i nejednakost i sve slične stvari zajedno sa uskim granicama među zajednicama, stvaraju prekrasnu umjetnost. Moj projekt se sastoji od toga da koristim vlastiti proces pisanja pjesama kako bi povezao različite stilove i različite stvari , da uzmem te stvari koje su nastale u izoliranom kontekstu i da ih povežem sada kada se granice počinju raspadati.“

Rock Svirke: Spomenuo si već Bobana Markovića, koga još voliš slušati kod kuće, recimo dok pereš suđe ili slično? Koje bendove ili glazbenike trenutno voliš?

„Ne slušam baš toliko glazbe kod kuće, ali trenutno moj najdraži bend su odlični ‘Le Fanfare Du Belgistan’. I kanadski kantautor Džef Berner (Geoff Berner) je jedan od mojih omiljenih.“

Rock Svirke: Nastupao si jednako u malim kao i velikim dvoranama, čak i na velikim festivalima, ali da li si ikada ranije imao koncert na brodu koji je ujedno i hotel kao što je ovaj?

„Nikada! Zapravo, na brodu jesam. Nastupao sam na nekolicini brodova po kanalima u Nizozemskoj. Ali ovo je definitivno najveći brod na kojem sam nastupao. I koji je ujedno i hotel, jako cool!“

Rock Svirke: Radiš li na kakvom novom materijalu, novom albumu možda? Kada ga možemo očekivati?

„Da, radim. Ulazim u studio u veljači ili ožujku. Napravio sam predstavu, neku vrstu koncertno/kazališne kombinacije koja govori o nekolicini židovsko rumunjskih izbjeglica koje su pobjegle pred persekucijama 1908 godine i došle u Kanadu. Napravio sam 10 pjesama za tu predstavu te će tih 10 pjesama sačinjavati moj idući album. Upravo započinjem kazališnu turneju s tom predstavom i kazališnim glumcima tako da ću se neko dogledno vrijeme baviti time umjesto svojom glazbom.“

Rock Svirke: Upravo smo upoznali djevojku i dečka iz Njemačke koji su nam priznali da su putovali 14 sati kako bi došli ovdje večeras i čuli te kako nastupaš. Mislimo da je to nevjerojatno, šta kažeš na to?

„Čovječe! (smije se) Predobro! Iako, nije prvi put da mi se to dogodilo, da su ljudi putovali nevjerojatnu količinu vremena kako bi došli na koncert. Polaskan sam time do određene granice. Ono što ja radim, volim to raditi, uživam u tome što radim i osjećam momente magije na pozornici svaku večer. Ali, ja ne mislim da je to što radim toliko posebno. Ponosan sam na to što radim, pokušavam napraviti jako dobar posao, i ne mislim da zaslužujem išta više od npr. dobrog vodoinstalatera. Ako je netko ponosan na svoj posao i trudi se da ga radi najbolje što može svaki dan bez obzira na sve, onda mislim da je to nešto vrijedno poštovanja. Tomu ja težim. Tako da činjenica da neki ljudi to osjete i žele putovati da bi bili na koncertu je stvarno snažan potvrdan odgovor. I jako sam polaskan, jer osjećam da sam na pravom putu.“

(Visited 31 times, 1 visits today)