foto: Nataša Stojšin

Na samom početku oktobra sada već davne (i verovatno mnogo bolje) 1983. godine Partibrejkersi su prvi put stali na scenu pred Novim Sadom. Tada su se upoznali, na najbolji i najfuriozniji način u stilu zvezda u usponu, ne pripadajući ni Novom talasu, ni rok mejnstrimu već naprosto rokenrolu onom beskompromisnom i nekomercijalnom. Skoro tačno 39 godina kasnije reklo bi se da je upoznavanje Novog Sada i Partibrejkersa bila ljubav na prvi pogled.

Počelo je snažno i glasno sa “Noć“, “Ako si“, “Zemljotres“. Svakako posle toliko godina, nabrajanje pesama je možda suvišno ali u paketu je to bila kompozicija brzog voza koja se minimalno zadržavala u svojim stanicama.

Zvuk kao i uvek, klasičan, distorzičan i glasan, energijom koja spaja Stounse i AC/DC i dodaje duh početaka. SKCNS Fabrika je sasvim sigurno primila ljudi preko svog kapaciteta, a svim prisutnima se Cane obratio svojim jednostavnim filozofskim porukama o ljubavi, životu, stanju u državi.

Svih 40 godina najistaknutiji svirački lik je svakako Anton koji kako vreme odmiče ima sve bolji zvuk i sve bogatije solo deonice, sa posebnim osvrtom na pesme “Hiljadu godina” i “Molitva“.

U nešto manje od dva sata je stalo 25 pesama i dva izlaska na bis što je prava mera za ovakav jubilej i kako bi sam Cane rekao, lomljenje u Novom Sadu.

Brzi voz od ne baš 1000 godina je protutnjao putem za jug za sobom ostavljajući hipnotisanu gomilu, a gomila može biti potpuno zadovoljna viđenim.

foto: Nataša Stojšin

Pozdrav 👋

Prijavi se na naš newsletter kako bi dobijao informacije o našim bendovima, njihovim koncertima, turnejama kao i aktuelnosti iz svetske i domaće scene (nedeljno ili mesečno)

Ne šaljemo spam!


Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *