This Day Will Burn, Stimuli (do it yourself, 2010.)


Drugi dugosvirajući album osječkog benda This Day Will Burn fermentirao se gotovo 5 godina, što iza kreativnih mozgova ove četveročlane ekipe, što u podrumu gospodina Banjanina.

Odležao je dobro, skupio onaj fini talog i na kraju sazrio te je stavljen na degustaciju svekolikom slušateljstvu.

Ne znam da li ga je spomenuti gospodin Banjanin čuvao za neku posebnu prigodu ili je sramotno zaboravio na tako dobar proizvod, ali žedni momci iz TDWB su ga ipak objelodanili u staroj dobroj punk d.i.y. maniri. I neka su, jer „Stimuli“ nije album koji treba skupljati prašinu, a mi cijenjena publika itekako zaslužujemo da nam stimulira uši i neka druga osjetila.

Iako su ostali vjerni svom „post-hardcore/screamo with a punk attitude“ izričaju, This Day-ovci su ipak servirali neke promjene među 10 pjesama koje ćete naći na ovom albumu. Nove pjesme su redom žešće, agresivnije i brže, ali ako ste voljeli njihove melankoličnije djelove s prvijenaca „How the Mighty Have Fallen“, bez brige, momci vas neće razočarati. Ono što je mene najviše oduševilo na ovom albumu su sami aranžmani pjesama koji su od prve „Smile and fold“ do posljednje „PVP“ vješto i koncizno složeni, te su puno slušljiviji od mnogih bendova ovog tipa.

Razlog tome su gitarističke dionice oba gitarista (Čule i Buda) koje se vješto izmjenjuju u disonatnim i harmoničnim, brzim i onim „masnim sa M“ dijelovima, ali i izuzetno kreativno odsviran bubanj (by Biloš) koji fantastično pridonosi cijeloj dinamici benda (primjerice u stvari „Submissive domination“ ili „Of eruptions“) te čvrsto definirane bas dionice kroz cijeli album. Također, na albumu ćete naći i dvije poslastice u obliku Kocinog (Debeli precjednik, Sizif, Usro&Žvaljo) vokala kroz čitavu „Every second i wait for“ (koju je dotični i napisao) i na kraju „PVP“-a koje su meni legle da tako kažem kao budali šamar.

Ono što će mnogi uzimati kao nedostatak ovog albuma vjerojatno su Igićevi vokali. Iskreno, ni meni nisu bili laki za provariti kad sam ih prvi put čuo na „Greyness“ EP-u 2004., no moram priznati da sam već na „How the Mighty Have Fallen“ zavolio njegov vokal, a na „Stimuli-ju“ sam ih dočekao spreman, da bih otkrio kako mi zapravo odgovara njegov vokal stopljen s glazbom i kako zapravo volim to što iza svih nepravilnosti čujem iskrenost i onu pravu punk odlučnost.

Na kraju krajeva, meni Igić zvuči uvjerljivo, što mi je puno draže i bitnije nego da mu svaki ton bude na mjestu iza nekog glupavog i ispraznog MTV-teksta. U svakom slučaju, on možda nije najbolji pjevač, ali stvarno vješto i emocionalno interpretira tekstove svih pjesama i zato mu ja kao kolega vokal skidam kapu do poda, jer to je nešto što se ne može naučiti.

Osvrnuo bih se još na produkcijsku stranu ovog albuma, gdje bih rekao da je Filip Sertić iz studija Depth (Požega) odradio puno bolji posao nego što je bio onaj Socijala studija za prvi album, a vjerujem da uz sve detalje i finese njihovih pjesama uopće nije imao lagan posao. Možda sitnu zamjerku imam na produkciju bubnja jer bih volio da je možda mrvicu istaknutiji jer mi se činilo da dok sam slušao da sam zbog toga propustio neke sitne detaljčiće majstora Biloša (a možda ga jednostavno nisam slušao dovoljno glasno).

Ako ste dežurna melodična plačipička (kao naš vrli gospodin urednikJ) ili ako se ložite na pamtljive i poletne pjesmuljke, ovo nije album za vas i žao mi je što ste izgubili vrijeme čitajući ovo. S druge strane, ako ste fan Converga, Refuseda, Alexsis On Fire ili Fall of Troy-a i volite glazbu koja ima muda, žestinu i stav, „Stimuli“ će vam se sigurno naći na repeatu vašeg dežurnog cd-reprodukcijskog aparata.

Zato ulovite This Day Will Burn na prvoj svirci blizu vašeg sela, pogledajte njihov koncert, uskratite si dvije-tri pive i kupite ovaj lijepo upakirani album, odite doma, odvrnite volumen, otvorite booklet i pustite da vas obuzme šarmantno-emocionalna i prije svega iskrena poetika njihovih tekstova i pjesama.

Da citiram druga Lazarevića iz komiteta za obezbeđenje saobraćaja :“Momci, želim Vam mnogo uspeha!“

MySpace

Autor: Stimulirani Tomislav Matić

TDWB – Stimuli (2010)

  • 01. smile and fold
  • 02. submissive domination
  • 03. matron’s asleep
  • 04. art of forgiveness
  • 05. captains go down with their ships
  • 06. every second i wait for
  • 07. of eruptions
  • 08. whereabouts of mrs. niries
  • 09. chrysalis
  • 10. Pvp
  • + bonus
(Visited 27 times, 1 visits today)
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Share on Reddit0Share on Google+0Share on Tumblr0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone