Ovako to radi Mr. Jones – Praise & Blame turneja


Tom Jones @ Arena, Zagreb (Foto: Nino Šolić)Već sam bila na nekoliko koncerata starijih pjevača koje sam voljela slušati i zapravo sam se nakon live nastupa razočarala i počela ih manje voljeti. To što me live nastup nije oduševio, zapravo nije ništa neobično, jer kako tijelo stari, tako ni mišići nisu više toliko elastični, uključujući i glasnice. I naravno da se sa šezdeset godina ne može tako dobro pjevati kao sa trideset. Međutim, kad je Tom Jones stupio na pozornicu, znala sam da to neće biti još jedan takav koncert.

Mesto: Arena, Zagreb
Vreme: 21. 11. 2011.

Već na samom početku, kad su se ugasila svjetla u Areni, krenula je kolektivna histerija ženskog dijela publike. Tom Jones je oduvijek bio seks simbol i na njegovim nastupima pozornica je uvijek bila prekrivena ženskim donjim rubljem koje je stizalo iz publike, te raznim porukicama. Iako je u prosjeku publika bila starija, već nakon prve pjesme, Tom nas je sve dignuo na noge, jer tako snažan glas i tako dobar beat jednostavno ne mogu čovjeka ostaviti ravnodušnim. Zaredao je hitove jedan za drugim i samo dokazao kako su njegove pjesme bezvremenske. Iako je godinama karakteriziran kao showman, lasvegaški zabavljač, na koncertu se uvjerljivo i s lakoćom prebacivao iz jednog žanra u drugi te pjevao country, pop, blues, rock i gospel. Sa sigurnošću mogu reći da je jedan od rijetkih izvođača koji se ne zatvara u okvire već stalno pokazuje progresiju. Veliki come back napravio je 1999. sa svojim Reaload albumom kojim se prilagodio novom vremenu i publici, a na kojem je surađivao s mladim i velikim imenima glazbene scene poput Cardigansa i Robbieja Williamsa. Međutim, izdavši Praise & Blame album, gdje praši blues i gospel, samo je pokazao koliko je suvremen, kvalitetan i svestran. Da nisam na pozornici vidjela sijedog dedu u odijelu, po boji njegova glasa nikad ne bih rekla da Tom Jones ima preko 70 godina. Toliko je lijepo nijansirao te jednako snažno pjevao i visine i dubine da sam ostala osupnuta njegovim talentom. Takvu atmosferu ipak ne možete osjetiti na snimkama kao ovako uživo.

{youtube}YJfxzl33PB4{/youtube}

Izvodio je pjesme koje su ga obilježile poput „It’s not unusal“, koja mu je donijela svjetsku slavu, „Green, Green Grass Of Home“ Jerry Lee Lewis-a, koju su nakon njegove izvedbe na svoj redoviti repertoar uvrstili i Elvis, Dolly Parton, Johnny Cash te drugi, predivnu baladu „I’ll Never Fall In Love Again“, akustičnu mariachi verziju „Delilah“, koja je na kraju zazvučala još moćnije u izvedbi cijelog benda dok je Arena dijelila ljubav grleći se međusobno, „She’s A Lady“, „If I Only Knew“, medley svog prvog hita iz 1964. „Chills And Fever“ sa „Sexbomb“, „You Can Leave Your Hat On“, „Hard To Handle“ Otisa Reddinga, ali i svoje filmske hitove, naslovnu temu Jamesa Bonda „Thunderball“ i „What’s New Pussycat?“. Najdraži mi je dio koncerta bio kad me svojom blues izvedbom „Burning Hell“ Johna Lee Hookera, samo sa gitaristom, ostavio u čudu otvorenih usta, a odmah je poslije nastavio u blues maniri sa Keb Moevom „Am I Wrong?“ gdje mu se kao a capella pojačanje pridružio cijeli bend.

{youtube}Kpg03lAA_To{/youtube}

Na bisu sam mogla osjetiti kako se možda malko umorio jer je lopticu previše prebacivao na publiku, koja ipak nije znala toliko dobro pjevati „Hey Pocky Way“ i u trenutku kad sam pomislila kako bi ovaj bis mogao biti potpuni promašaj, opalio je Princeov „Kiss“ i sve nas doveo do ludila. Cijela Arena je bila na nogama, i mladi i stari. Smijala sam se od uha do uha, jer je jedan sijedi deda ispred mene zatvorio oči i svirao zamišljenu gitaru sa smiješkom na licu dok je njegova žena pokušavala plesati u ritmu. Pomislila sam kako je život lijep i da ovako treba provoditi apsolutno svaki dan, a sat i 45 min proletjeli su samo tako…

{youtube}y7zoNiYGxlc{/youtube}

Ovim je nastupom Tom Jones pokazao kako to rade zvijezde njegovog kalibra. Stalno nam govore kako u današnje vrijeme nije dovoljna samo glazba da bi privukla slušatelja nego da treba napraviti cijeli show. Mr. Jones je dokazao kako pompozni stage i dress code mogu izostati te da je za pravi show dovoljan samo fantastičan vokal, jedan savršeno uigrani bend od deset članova i dvadesetak dobrih pjesama da bi publika otišla kući nasmijana i punog srca.

I na kraju, Sir Thomas Jones, hvala Vam na vrhunskom doživljaju glazbe!

  • Foto: Nino Šolić
(Visited 34 times, 1 visits today)
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Share on Reddit0Share on Google+0Share on Tumblr0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone