Nina Romić, Olovni Ples, Bebe na Vole @ Močvara, 22.04.2010


Olovni ples je nastupio nakon izvrsnog Bebe na Vole. Imao sam priliku ih slušati par puta i mogu reci da im je ovaj nastup bio nešto slabiji od prethodnih možda i zbog ambijenta u kojim sam ih prije navikao slušati. No to ne znači da su odsvirali loš koncert dapače Olovni Ples je bio u odličnoj formi i pružio nam je polusatno uživanje uz njihovu inačicu hrvatskih poetskih klasika. Tokom nastupa su prošarali kroz cijeli svoj opus i publika je ovaj put, što mi je bilo iznimno drago, stvarno slušala koncert ne samo Olovnog Plesa nego i ostalih dvoje izvođača.

Na koncertu nije bilo prevelikih strasti ali se ipak osjetilo da je publika prihvatila bend mada su mi se članovi činili malćice rezervirani, posebno Tomislav Zorić (gitara, usna harmonika). Pošto je cijeli događaj pretpostavljam bio zamišljen kao intimno druženje mislim da bi se opcija akustičnog i nešto mirnijeg koncerta puno bolje uklopila u sam koncept večeri. No i ovim koncertom Olovni ples se pokazao kao interesantan bend koji nudi svoju interpretaciju hrvatske poezije kroz blues i country i srodne žanrove koje vrijedi poslušati. Preporučam da ih pokušate uhvatiti ljeti kada znaju svirati na Gornjem gradu, kod Matoša naravno.

Kako je Olovni ples završio s nastupom uslijedila je kratka pauza i taman kako smo kolega Vedran i ja izašli za zrak, primjetismo zvijezdu večeri kako je taman ušla u backstage a to je značilo da kroz koju minutu slijedi i zadnji od tri izvrsna nastupa. Tri izvrsna spomenuh makar smo Bebe Na Vole uspjeli vidjeti tek kad je Adam Semijalac (čovjek koji se krije iza imena one man banda) silazio sa bine ali od prisutnih smo uspjeli izvuči neke dojmove koje su stekli.

Napokon, ušli smo u prostor, zauzeli sjedala i to ispred same bine a na njoj se pojavila Nina sa pratnjom benda, gitariste Damjana a osim Orlana pojavio se i relativno noviji član Fred – klavijaturist i harmonikaš. Nastup je mogao početi. Makar se na Olovnom Plesu pojavila misao da bi se netko mogao ustati i zaplesati, iako prostor s klupama i stolicama za to nije bio predviđen, na glazbu kakvu su svirali Nina i njezin bend to vjerojatno nikom nije padalo na pamet.

Muzika koja širila Močvarom mogla se bez problema slušati zatvorenih očiju. Toliko iskrena i lagana kao da je hipnotizirala sve prisutne, a osim glazbe nitko nije pisnuo ni glas. Kako Nina trenutno raspolaže s asortimanom pjesama i za novi album, predstavljene su nam neke nove ali odsvirane i neke starije stvari. Usred takvog ambijenta gdje izvođač ima punu pozornost publike vjerujem da nisam bio jedini kojem je smetalo škljocanje aparata no neumorni fotografi jedini su neprestano ometali sklad koji je postojao u dvorani.

Kako sam prije ovog nastupa pročitao par redaka o njezinim nastupima a i samu recenziju albuma “Daljine“ bilo mi je jasno zašto niti u jednoj nisam pročitao da je Ninin nastup, ili glazba koju stvara, bio loše okarakteriziran. Kako je novo pridošli Fred (inače Francuz) umješao prste u glazbenu izvedbu, glazba i sam nastup dobili su još jedan pozitivan pomak, vjerojatno zahvaljujuči zvuku francuske harmonike koju je donio sa sobom. Ovo je bilo iskreno ugodno iznenađenje i promjena naspram ostalih koncerata pa i za nju vrijedi gornja preporuka. Ako se nađete na njenom koncertu, bilo to planirano ili ne, sigurno nećete požaliti.

Autor: Mario M. // 27/04/2010

(Visited 26 times, 1 visits today)
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Share on Reddit0Share on Google+0Share on Tumblr0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone